Ovdje svi o sebi, a ja najviše o tebi ..

nekaa vas

14.06.2013.

:)

01.06.2013.

:P

Muž je došao kući sa posla i pronašao troje svoje djece u dvorištu, još u pidžamama, sva blatnjava, a prazne kutije hrane i omota čokolade razbacane po cijelom travnjaku. Vrata ženinog auta su bila otvorena, ulazna vrata kuće također, a nigdje nije bilo ni njihovog psa. Ušavši u kuću pronašao je još veći nered. Lampa je bila srušena, a tepih zgužvan pored jednog zida. Televizor je bio pojačan do kraja u dnevnoj sobi, a soba je bila zatrpana raznim igračkama. U kuhinji sudoper je bio krcat prljavim suđem, hrana je bila razbacana po stolu i podu, vrata frižidera su bila na pola otvorena, na podu je bilo razbijenog stakla, a u sred kuhinje nalazila se mala hrpa pijeska. Brzo je krenuo na sprat preskačući preko hrpa igračaka i odjeće. Tražio je ženu sav zabrinut; pomislio je da joj se nešto dogodilo. Ugledao je da iz kupaonice teče mali potočić. Zavirio je unutra i vidio hrpe mokrih ručnika, voda je tekla iz umivaonika, a u kadi je bila prljava voda prepuna pjene. Kilometri toaletnog papira bili su razbacani po kupatilu i hodniku. Požurio je ka spavaćoj sobi i kad je ušao zaprepastio se: našao je ženu kako sjedi u pidžami na krevetu i čita knjigu. Mirno ga je pogledala, nasmijala mu se, a zatim ga upitala kako mu je bilo na poslu. Gledajući u nju, još uvijek zaprepašten šta se zbilo u kući, upitao ju je tihim glasom: "Šta se ovdje danas dogodilo?" Žena ga je mirno pogledala, nasmiješila se i rekla: "Znaš ono kad svaki dan dođeš živčan sa posla i izdereš se na mene i pitaš me - ''Od čega si umorna, šta si to radila po cijeli dan?'' E, dragi, danas to nisam radila!" i nastavi čitati knjigu.

01.06.2013.

jedan je cilj, jedan je put i samo je jedan dom

- On je huligan, on ne zna da voli. - Ako ne zna da voli, zašto se onda tako predaje svom klubu, zašto onda jedan klub voli sve te godine. Zašto želi da idem na utakmice sa njim, zašto se na utakmicama dere na sav glas, daje i srce i dušu za taj tim. -Čuješ ti bre sebe i šta pričaš. On voli klub ne tebe. Nikada te neće voleti, zašto veruješ njegovim lažima. -'' Sarajevo je prva ljubav, a ti si poslednja'' sećaš se kada mi je to rekao? To je laž? Ti to bre ne shvataš i nikada nećeš shvatiti. Ni ljubav prema jednom klubu, a ni njegovu ljubav prema meni. -Da, laž je. Ti si samo naivna devojčica za njega. Možda je njemu Sarajevo sve, ali ti nisi. Poznajem ja takve kao što je on. - Ne, ne poznaješ. I nikada nećeš znati kakav je osećaj kada ste zajedno na tribinama, na sjeveru, dereš se na sav glas, ne žališ ni grla niti dlanove, navijaš, i želiš pobedu. Ne znaš kako boli svaki poraz. Nikada nećeš znati taj osećaj kada Sarajevo da gol, kada Hordine pesme odjekuju Kosevom -Kome ja pričam.. pa ti si postala ista kao on. -Da, i znaš.. shvatila sam šta stvarno znači ljubav i vernost. Prava ljubav zaista postoji, a to su ON i SARAJEVO !

01.06.2013.

I ako uopće znam šta je ljubav, onda to znam zbog tebe.

Onaj osecaj kad citas stare poruke, u jednom trenutku pocnes da se smejes, a u drugom vec zaplaces, jer znas da je sve proslo, i da se nikada nece vise desiti . . U svojim mislima stalno se vraćam na te dane, naše srećne dane. Sa njim sam provela najljepše dane života. Sa njim sam upoznala novu sebe. Učio me je nekim novim navikama, voljela sam ih. Nasmijavao me je svojim glupostima, blesavim riječima i pokretima. Zajedno smo koračali ulicama posutim zrelim lišćem i smijali se. Smijali smo se tako ludo, histerično, budalasto, kao da vise niko ne postoji. Nije ni postojao, baš u tim trenucima sa njim zaista niko drugi i nije postojao.Nestrpljivo sam iščekivala svako novo jutro da opet mislim o njemu, svaki trenutak sa njim bio je mali i nedovoljan. Tako sam sebično i jako voljela svaki njegov pogled, svaki treptaj očima, svaki prstić voljela sam pojedinačno, nosić, usne, dodire, navike, izgovore, njega cijeloga svakim danom sve više i više. Danas, danas ga nema! Moje se misli stalno bore sa tom prošlošću i surovom realnosti da ga više nema i da ga nikada vise neće biti tu, pored mene. Nikada više njegovog osmjeha, nježnih zagrljaja, usana od meda, nikada više njegovog glasa. Istina koja boli i koju ne mogu da prihvatim je tu, ali se moje misli bore protiv nje. Otišao je kada nam je bilo najljepše i sa sobom ponio sve, smijeh, planove, želje, snove i ljubav. Svaka sekunda bez njega boli, svaki dan bez njega je patnja, budućnost o kojoj smo sanjali, sada je samo život od danas do sutra. Kada bih samo mogla vratiti vreme kada smo bili on i ja...Kome se radovati, koga sanjati, s kim ovaj život podijeliti, kome reći sa srcem "volim te" ? Sve bih na svetu dala da ga još jednom pogledam, da mu kažem da mi treba jer ga volim. Vreme ne liječi rane, svaki dan je sve teže. Rana će možda da zaraste, ali ožiljak koji ostaje ću nositi cijeli život, on će me podsjećati koga sam imala i izgubila. Njega, onu prvu pravu iskrenu ljubav koja se samo jednom u životu sreće i koju nisam mogla sačuvati. Nema ga, ali ja ću ga čekati svaki dan da izleti iza nekog ćoška sa svojim osmijehom. Molim Boga da se javi i da kaže da je sve ovo samo ružan san, a istina da to nikada neće biti me ubija, srce kuca samo iz navike. Oči su izgubile sjaj, a duša je umorna. Strah me svakog novog jutra, jer znam da njega nema. Najviše me boli to što ga nisam mogla vidjeti zadnji put, još jednom, oprostiti se od njega, mada nikad ga ne bih pustila da ode. Zbogom mu nisam rekla, jer znam da će doći dan kada ću ga opet vidjeti. A do tada ja ću živjeti zbog njega, radi njega i nosiću ga u srcu kao najljepši ožiljak i najveću ljubav. Voljeću ga zauvjek, ni manje ni više, samo istom jačinom kao i sada... U glavi stalno vraćam film, s njim provedeno vreme. I kada bih se opet rodila birala bi njega.I sada dok ovo pišem oči se pune suzama bola, osećam suze kako na licu peku. Zahvalna sam mu za svaki osmijeh i zagrljaj.

11.12.2012.

Žene su žene !

Ženska logika:

Putujem autobusom. Krcat je i baš mi se ne gura do aparata da poništim kartu.
Zamolit ću ženu ispred da je poništi. Kako da joj se obratim, sa ti ili vi? Na predposlednjoj stanici nije sišla. Znači, putuje do kraja. Malo je
bolje osmotrim i vidim da nosi bocu vina. Sigurno ide kod nekog muškarca, rekla bih. Vino spada u skuplju kategoriju. Muškarac je, dakle, zgodan. U mom naselju su dva zgodna muškarca - moj muž i moj ljubavnik. Mom ljubavniku sigurno ne ide, jer ja sada idem kod njega. Dakle, ide kod mog muža. Moj muž ima dve ljubavnice - Tamaru i Marinu. Tamara je trenutno na godišnjem. Na to ću:

"Marina, možeš li, molim te, da mi poništiš kartu?"

Marina: "Mi se poznajemo?"

10.12.2012.

''Svi mi imamo onu osobu prema kojoj ćemo uvijek osjećati nešto.''


Želim tebe, tvoje oči, tvoju kosu, tvoje ruke, želim sve tvoje. Želim te voljeti.
– Naravno da mu nisam to rekla, nisam mogla. Ne stvara se hrabrost preko noći, previše je poraza iza mene da bih tek tako krenula za pobjedom koja mi nije obećavala sigurnost. Te noći, ja sam vrijeme zaustavila dok sam bila u njegovom zagrljaju, gledajući zvijezde i slušajući njegove otkucaje srca, ili mi se učinilo da su to njegovi, a ustvari su bili moji…
Ne znam, i ne želim znati. Pamtim samo zvijezde, nas dvoje i savršen spoj usana. Bila je noć i bio je Juni. Moj Juni.

09.12.2012.

n.

Dobro odglumljena uloga prijatelja, svaka cast.
Treba da priznam, nazalost, povjerovao sam.

08.12.2012.

ŽENIN NAJBOLJI PRIJATELJ JE NJENA MAJKA !

08.12.2012.

Reci mi, je li grijeh zastati kad cujes slican smijeh ?

Niko nema onaj osmijeh ,kao sto je imao on, onaj zagrljaj da kada me zagrli ne osjecam strah, i ne bojim se nikoga. Razne savjete koje mi je davao,a ja ih nisam htjela slusati. Nisam ih htjela slusati
jer sam bila tvrdoglava.
Rekoh bila? I sada sam , ali shvatam neke stvari, i shvatam da me jedino on volio najvise.
Boljele su ga ruzne rijeci o meni.
A ja , voljela sam i ja njega bila sam spremna na sve da mu dokazem, ali mi ponos to nije dozvoljavao.Sada se prisjecam svega, onih lijepih stvari , lijepih trenutaka provedenih s njim, ali sad se samo
prisjecam.
Zasto tako govorim, i zasto tako mislim, mnogi me to pitaju prijatelju...
I nikom nisam mogla dati pravi odgovor, uvijek sam okolisavala, ili sam skretala s teme. A taj odgovor ,samo moje srce i ja znamo.
I eto sad kad se cak i ne cujemo , ja razumijem bila sam od onih koje su htjele sve za sebe,u neznanju sta imaju pored sebe.
Nekada je bilo lijepo, znajuci da te neko voli, a sada?
Sada boli, jer tek sada znam kako je tebi bilo...
Znas stalo mi je, i ako je sada kasno da to priznam, mozda si ti nasao novu ljubav, novu srecu.
Mozda ti je pomogla da mene zaboravis, mozda si krenuo iz pocetka.
I ako je sve tako kao sto kazem, sve sam to zasluzila, a zasluzila sam cak i mnogo gore.

08.12.2012.

A onda smo se, odjednom, jedno od drugog odvikli..

Ne, mi više nismo zajedno. Ne čujemo se i ne viđamo. Vrijeme prolazi i nadam se da će s vremenom i moja ljubav umrijeti. Ne, on nije bio onaj pravi. Nažalost. I nije bio ni blizu savršenstva. Imao je mane i znao je jako povrijediti me. Možda nije bio vrijedan mog žrtvovanja za naš odnos. Lagao me je. Razočarao. I još mnogo toga. Ali nikad neću reći da me nije i učinio sretnom,da sam poželjela drugog kad sam s njim. On me znao rasplakat i nasmijat. Ponizit i osvojit. Naljutit toliko da ga poželim otjerat do vraga, ali i zagrlit me tako da poželim da stane vrijeme. Da zauvijek ostane samo moj, da mi da svoje prezime. On je znao sve. Jednostavno je znao sa mnom. I zato nemojte pričat loše o njemu i govoriti kako je bolje što je došao kraj. Nemojte ga spominjati jer još drhtim kad mu čujem ime. On nije bio pravi, ali ja sam željela da bude. Ne dirajte ranu koja boli i zapamtite: Ako nije bio vrijedan moje ljubavi-neka nije,ali nemate pravo da kažete da je bio đubre i da ću naći boljeg jer sam ga voljela i volim ga baš takvog kakav je! Uvijek će on biti tu. Pored svih koji dođu i prođu, on će i dalje biti tu. Iako to možda ne zaslužuje, iako možda nemaš baš nikakvog razloga da ga pamtiš, i da ga voliš tako dugo i toliko puno, on je i dalje tu. Kad te neka nova ljubav razočara, kad navečer legneš u krevet, i listaš njegove stare poruke, gledaš njegove slike, i vraćaš film na to vrijeme kad ste bili zajedno.. Nebitno, da li je to bila jedna noć, jedna tjedan, jedan mjesec ili jedna godina, toliko te stvari veže za njega. Toliko uspomena se vrati pri samom spomenu njegovog imena. Pročitaš poruku i nasmiješ se, a onda u sljedećoj sekundi zaplačeš, jer znaš da je to prošlo, i da se neće više nikad vratiti...

07.12.2012.

I da se rodi ponovo, taj ne bi se promjenio,

''Mila, znam da si očekivala da će te potražiti i pokazati da mu je stalo do tebe. On je došao, ali nije došao tebi. Njegovi koraci žure ka nekoj drugoj ženi...
Prestani se zavaravati da mu značiš , jer to nije istina.
Prolazio je pored tebe kao pored stranca. Jednu noć te je zvao, ali ne što te poželio, nego da ubije dosadu.Već sutradan je pio kafu s drugom, milovao je pogledom i trovao slatkim r

iječima, kao nekad tebe. Znam, to ti je teško palo, mila. Krišom si brisala suze, a osmjehivala se. Bila si mu samo još jedna u nizu. Dugačak je red onih što stoje za njim. Svaka ga želi, a on ni za jednu neće da se veže. Mislila si da će s tobom biti drugačije, ali vidiš da nije.
Skoncentriši se mila. Baci osjećaje po strani, sjedi i zapitaj se, ima li smisla da ga i dalje sanjaš i da mu se nadaš? U ovoj priči nema sretnog kraja. Dobar je on glumac, ali ti nisi rođena da mu budeš usputna stanica, na kojoj će da odmori, i krene dalje, ne osvrćući se gleda li ko za njim.

Mila, digni glavu i pogledaj u nebo. Bog ti šalje znak. Odustani od njega dok nisi još dublje pala. Zaboravit ćeš ti.
Hoćeš, dušo ! Vjeruj mi.''
07.12.2012.

e.

Tu si. Sjedi. Molim te... Hvala što si došao. Ne, ne govori ništa! Samo me slušaj. Ako kažeš nešto, bojim se da ću odustati od ovoga. Zvala sam te jer... Jer mi je ovo trebalo. Ne ti, već ovo...
Da ti kažem sve što nisam. Da mogu krenuti dalje. Ne gledaj me tako. Tako se gleda neko koga žališ, a ja to ne želim. Želim... Želim ti reći da je... Sve ok... Zapravo, nije! Fališ mi! Prokleto mi fališ!
Fali mi tvoj jaki zagrljaj, tvoj miris, tvoj strastveni poljubac. Naš smijeh... Zapravo, fali mi sreća. Nisi trebao i nju ponijeti sa sobom. I znaš šta? Ljuta sam! Ljuta sam jer ne znam šta je od svega
onoga istina, a šta laž. Ljuta sam jer te nemam. Ljuta sam jer mi nisi mogao reći istinu u oči. Možda bi tada manje boljelo... Znaš šta je najgore? Znala sam. Znala sam da ćeš otići, odustati od nas. Ne pitaj kako, ali jesam. Srce sve zna, samo ne želi priznati. Nadala sam se da griješi, samo ovaj put. Ali, ne. Ako si već planirao otići, zašto si išta počinjao?! Zašto si uopće došao?! Ne mrzim te. Nikada ne bih mogla. Samo mi trenutno nisi najdraža osoba na svijetu. Oprosti. Što sam mislila da zaslužuješ da te volim. Jednostavno, nisi ti za to. Bar ne sa mnom... Čuj, volim! To ti do sada nisam rekla.
Nisam stigla. Shvatila sam to onoga dana kad smo se posljednji put vidjeli. I htjela sam ti reći. Ali, nisam... Ja sam ona koja ti nikada neće prva reći da te voli. Ali, evo, rekla sam. Sad znaš.
Da, volim te. Ne moraš se toliko čuditi. Dobro si se potrudio da do toga dođe. Izvini, opet ja i moja ljutnja... Zapravo, za šta se ja izvinjavam?! Što te volim? Ti si taj koji bi se trebao izvinuti,
biti muškarac. Ali, ne moraš. Ništa se ne bi promijenilo. I da, nisam te zvala kako bi mi se vratio. Ipak, priznajem, nadala sam se najmanjim djelićem svoje duše da ćeš me prekinuti već na prvoj rečenici, zagrliti onako kako samo ti to znaš i reći da sam ti falila. Ne da me voliš, samo da ti falim. Ovo je život. Sretni krajevi su za bajke. Ili bar za druge ljude. Prije nego što odem, želim da znaš da ti želim sve najbolje u životu. Stvarno. Ja sam završila s pokušavanjem da budem u njemu.

07.12.2012.

Teško je kad neko tvoj prestane da te voli . . .

I ne znaš da sam svako veče prolazio ispod tvoga stana, da te sretnem.... I prolazio sam uvek u različito vreme, ako te sretnem, slučajno. I onda je jedan čovek prišao nakon mesec dana, onako iz samilosti me potapšao. „Zalud prolaziš, ona ne živi više tu. Ona je na drugom kraju grada. I nije sama. Nemoj da tamo prolaziš“. Progutao sam te reči kao kamenje, i otišao iz te ulice zauvek.
Sreo sam te odmah sutradan, zaista slučajno,
držala si za ruku nekog stranca. Prešao sam na drugu stranu ulice da se ne susretnemo, namerno. Ko zna da li bi vise prepoznala da sam to ja?

07.12.2012.

Sav moj svijet je u jednoj boji, u jednim plavim ocima !

Nekad, ali samo nekad osjetim da mi nedostaješ, i poželim da si tu. Poželim da me pitaš "što si nervozna", kad cupkam nogom  ili čupkam travu, ako je ima u blizini. Poželim da me pogledaš svojim lijepim plavim očima koje mi nedostaju više od svega, i koje zrače posebnom toplinom. Poželim da me zagrliš, da naslonim glavu na tvoje rame, i
osjetim se sigurnom,  zaboravim na sve probleme, i mislim samo na nas. Poželim da mi se nasmiješ, da vidim tvoj prelijepi osmijeh koji mi automatski popravi dan, i koji mi je od tog' prokletog 21.7.  stalno u glavi.
Poželim da te poljubim, da nam se usne spoje, i da se osjetim voljenom, jer stvarno sam se osjećala tako.
Mnogi su nas pokušavali rastaviti, ali nije im uspjelo. Sami smo mi krivi za rastanak, sami smo krivi za sve što se desilo.
Možda nisi dugo bio moj, ali taj period dok si bio tu, obilježio me za cijeli život. I u mom srcu, i mojoj glavi, ti češ zauvijek biti moj !

07.12.2012.

I neka mi to ne uzme nebo za zlo,al ti si jedino cemu se molim.


Draga Đin, ovo je trenutak da ti napišem ono što nikad nisam mogao da ti kažem. Iako je kasno.. Da napišem šta se desilo, u pismo koje neću poslati. Nikad ga nećeš primiti. I kao što si me naučila..
Kad ga napišem, zapalit ću ga. Moja osjećanja će odnijeti plamen. Bol neću osjećati duboko u sebi.
Ovaj put samo želim da budem jasan.. Bio bih budala kad glasno ne bih vikao da sam pogriješio sa tobom. Zasrao sam, i to dobro. Pokušao sam da krenem iznova. I da prevaziđem stvari koje su me u tome spriječavale. Držao sam se prošlosti, gledajući iza.. Želeći da zaboravim, a neprestano sjećajući se. Kakva ludost, Đin.
Gledam u jednu stranu, i u drugu. Bez oproštaja. Da ne oprostim sam sebi. Bez napretka.. Gdje je tajna budućnosti, Đin?
Možda, kad se malo bolje zagledamo, i krenemo napred.. Pogledaj još bliže, još.. Toliko blizu, da sve mutno postaje čisto.. Postaje jasno. Naravno! Postoje stvari koje su se dogodile ranije..
Mnogo ranije. I želim da vjerujem u čuda! Samo neka se stvari dese.. Ili ne.. Da - ne - da - ne.. Sad bih jasno znao .. Ali to sad ne zavisi od mene. Nego od tebe. VOLIM TE!

06.12.2012.

K.

Svi lafo me gotive i svako kao voli me, a znam da samo par jarana je spremno da pogine.

06.12.2012.

MI- to je ipak samo sjećanje !

I završila je naša priča. A mislila sam da će trajati vječno. Sjećaš li se kad si mi rekao da te niko zamjeniti neće? Imao si pravo. Svi oni su samo blijeda kopija tebe. I volim te. Da, volim te istom
snagom kao prvog puta. I sad kad bi trazio šansu, ja bih ti je dala. Ali znam da nećeš. Ja sam davno osjetila tvoju mržnju prema meni. Ali znam isto da me voliš; ja to znam. Ni ti mene zaboraviti nećeš, vjeruj mi. I svaka ona će biti moja kopija. Već imam dokaze, vodaš je po gradu, držiš za ručicu. Sve mi smiješno izgleda, samo se pitam zašto joj uvijek ispustiš ručicu kad ja naiđem... Ponekad mi je bude žao, zbog toga šta joj radiš. Ali sama je znala da se tuđe ne uzima. Da ne pomišlja na to da je zavoli muškarac koji voli mene. Ali ja se svaki put nasmijem kad prođem kraj vas, onako odvratno da pomisliš da sam sretna. Kad ti ne mogu reći ćao jer glas bi mi zadrhtao i suza bi mi krenula sasvim sama, sigurna u to. Zato ti mogu pokloniti lažni osmijeh. Samo da znaš, dobro glumim, uvijek si mi to govorio.
Znao si da te volim, znaš i sad. I taj tvoj pokušaj da me napraviš ljubomornom ti baš ne ide, ne možeš ti izdržati to. I kažu mi svi da je voliš, pričaju priče. A niko ne zna pravu istinu o nama. Jednom si mi rekao da ću ja uvijek biti tvoja i da ćeš ti uvijek biti moj. Sjećaš li se one pjesme: "Al' ne dam nikom ovu bol, jer to je život moj... Jer to je život moj. Ma sve dok nije samo Bog, da zauvijek sam tvoj. Ja zauvijek sam tvoj."Hah, ja se nadam ćeš jednog dana naići na ovaj citat, i da ćeš se sjetiti svega. Znam, već odavno je kasno za nas dvoje. Ali meni će uvijek ostati u sjećanju ono naše "MI".
I ja ću uvijek da se držim ove pjesme, jer ova je pjesma bol moj.

06.12.2012.

''U jednome smo svi isti; svako od nas čezne za nečim.''

Voljela bih da imam tipku za brisanje u svom životu. Da obrišem neke ljude, uspomene i osjećanja.

06.12.2012.

Noć bi trebalo izbrisati, jer uvijek kad dođe, sjetim se koliko mi nedostaješ.


Noć je. Ona noć kad srce se grči na svaku novu misao koja se pojavi u glavi. Ona noć kad se prošlost lista poput davno pročitanih novina. Hiljadu misli u glavi, svaka zabada duboku u dušu, svaka siječe na hiljadu komadića. Nebo tamno, ne vide se zvijezde niti mjesec, tamno kao ova duša u njedrima.
Lahko ću sa tim tamnim nebom, novo jutro će mu donijeti nove boje, ali šta ću, jadna, sa ovom dušom
nemirnom, kako ću njenu tamnu boju promijeniti, da li vrijedi išta mijenjati. Jesu li ovo zablude, neke misli koje su na pogrešno mjesto zalutale...
Ili je ovo život, obični život jednog običnog smrtnika čiju su problemi jedino sa samim sobom.
Evo baš sada bih da mijenjam ovaj nemir u sebi za hiljadu tuđih problema. Sve će se lahko riješiti, ali ovaj rat u duši, ovaj vapaj koji razara um, ne mogu da umirim



06.12.2012.

Najbolji prijatelji često imaju razgovore koji su neshvatljivi drugima.

Najbolji su muški prijatelji. Sa njima možeš pričati o bilo čemu, zezati ih, a da se ne naljute, vređati ih, a da znaju da ne misliš ozbiljno. Možeš se lepo zabaviti i nasmejati, shvatiti neki njihov način razmišljanja, dobiti iskren savet, a najvažnije od svega možeš reći svoje iskreno mišljenje, dobiti pravi muški zagrljaj i biti sigurna da te neće izdati.

06.12.2012.

"Teško je priznati da te neko boleo. Još teže kad znaš da još uvek boli, ali da niko ne zna."


Šta poslije ljubavi ostane?

Telefonski broj u memoriji telefona, koji s vremenom izblijedi, sve dok ga jednog dana ne osjetim potrebu pobrisati... Lozinke od raznih računa kao kombinacija mog i njenog datuma rođenja. Ostanu i neke pjesme koje me sjete na nju, i neka mala praznina u srcu kad negdje u pozadini zasvira neka balada. Ostaju i neke ulice kojima smo skupa prolazili, koje još uvijek u s
vojim zavučenim kamenjarima skrivaju njene mirise. Ostane i njen miris u nosu, i danas toliko intenzivan da ga tražim u svakoj ženi koja pored mene prođe s njenim parfemom; osjetim ga na kilometre… I neke stare poruke u inboxu mail-a, koje mi je žao pobrisati jer su svjedoci jedne velike ljubavi...

' Pa zar sve ljubavi na vrijeme prekinute, nisu velike? ', rekao bi Đole…

Ostaje i pokoji pogled slučajnog prolaznika koji više ne vidi tvoju ruku u mojoj ruci; ostaju njegove raširene zjenice shvativši da su među mojim prstima sada neki drugi prsti. I naše ceste kojima smo se vraćali poslije ljubavi, naše plaže na kojima smo dijelili poljupce. Tvoja četkica za zube u mom stanu... Ostanu i tvoji prijatelji, koje sam u vrijeme dok sam bio s tobom nazivao našim prijateljima, a danas, kad od mene okrenu glavu na ulici, shvatam da su bili samo tvoji, da se prijatelji ne dijele. I tvoja sestra koja mi i danas čestita rođendan. Ostaje i lančić bez privjeska, jer sam tada rekao da mrzim pločice, srca i ostale gluposti koje vise po lančićima. Da sam ih volio , danas bi ostao i privjesak…

Ostane u ustima okus gorak k'o pelin. Spoznaja da više nisi i nikad nećeš biti tu. Jedno više iskustvo i jedno poveće razočarenje. Ne ostaje baš mnogo, zar ne?
05.12.2012.

Postoji milion gradova u koje možeš odlaziti, ali samo jedan u koji možeš da se vratiš !

I bilo gdje da kreneš, na sve strane svijeta, još uvijek postoji samo jedan dom. I uvijek mu se vraćaš jer te nešto nevidljivo veže.
Gdje god da se nalaziš, gdje te život odnese, znaš gde pripadaš.

05.12.2012.

Ja se često spotaknem, al' se uvijek dočekam !

05.12.2012.

Žena si, možeš sve !

DRAGI MUŠKARCI,
 Mi žene smo PERFEKTNE, zato što ne postajemo ĆELAVE, imamo INTERANCIONALNI dan, možemo obući i ROZE i PLAVO bez problema. Mi smo sigurne da su naša deca NAŠA. Imamo PRVENSTVO u slučaju brodoloma, prve smo oslobođene u slučaju da smo u grupi taoca. Ako smo prevarene mi smo ŽRTVE, ako prevarimo oni su ROGONJE. Mi možemo prespavati sa prijateljicom bez da nas odmah osude kao HOMOSEKSUALKE. Mi možemo obratiti pažnju na VIŠE STVARI u isto vreme. Žena ambasadora je AMBASADORKA, a šta je muž ambasadorke? Žena predsednika je PRVA DAMA, a šta je muž predsednice?  Ako rešimo
da radimo "muške" poslove mi smo PIONIRKE, a muškarac koji rešava "ženske" poslove, za nas je "ZLATAN" a za muškarce "PEDER". I najzad, mi smo sposobne da radimo apsolutno sve što muškarci rade i to na  ŠTIKLAMA!

05.12.2012.

Sjećaš li me se ? Nekad smo bile najbolje prijateljice !

Čuvajte najbolju drugaricu. Jer, kada ona ode, otišlo je sve. Sve priče. Svi snovi. Sav onaj bol u stomaku od smeha. Nestaje osoba na koju ćeš se nasloniti kada ti je teško. Koja će te zagrliti.
Osoba koju ćeš prvu nazvati kada ti nešto ne ide. Ili, kada ti se nešto lepo desi da podeliš to sa njom. Ja sam to sve imala u jednoj osobi. Osobi koju sam smatrala sestrom.
Osobi koju je moja mama smatrala ćerkom. Osoba koja se samo za 2 minuta nacrtala pored mene kada mi je trebalo da nečije rame napunim suzama.
Osobu koju bih nazvala kada bih videla onu nasu zajedničku " ružnu kurvu " koja bi se muvala oko naših bivših, sadašnjih ili budućih.
Ta osoba, najbolja drugarica, nikada neće nestati odjednom, ona će naći druge prijatelje. Drugo društvo. Počet će tebe da izbegava. Uvek će imati izgovore za sve. Uvek će joj drugi biti važniji.
Ta osoba će kasno shvatiti da se, jedno prijateljstvo duže od 10 godina, ne može meriti sa prijateljstvom od 2 godine. Da jedno:" Prelepa ti je ta haljina. " , ne može zameniti jedno iskreno:
" Malo je kratka.. " ... Da će samo najbolji prijatelj da vas brani pred ostalima a kritikuje nasamo.
Ta osoba nikada neće shvatiti koliko drugarica može da bude daleko, i ako je samo na 200 metara od tebe, nikada neće shvatiti koliko najbolju drugaricu mogu da bole neke stvari. Neke najmanje
sitnice. Kako se zbog najbolje drugarice, najbolja drugarica budi uplakana, puna razočarenja, traži u svakom spas i ne prepoznaje da daje previše informacija ljudima koji joj žele zlo. Ništa dobro. Ništa.
Ta osoba nikada neće shvatiti koliko je zapravo pravi prijatelj uvek tu.

05.12.2012.

Za neke to je samo sport, a za nas ZIVOT !

ODBOJKA je zivot. Moras nauciti da se branis. Boris. Priznas gresku. Ponekad precutis. Ponekad popustis. Napadas kad je najteze. Primas udarce ma koliko jaki bili. Blokiras neprijatelja. Nadmudris jace od sebe. Padas i dizes se kao da nista nije bilo, jer znas da je snaga u tebi. Jer ti mozes da pokrenes sve. Nista ne moze zameniti onaj osecaj kad stanes na teren i svima stavis do znanja da ces dati sve od sebe!

05.12.2012.

Teska vremena, a ja tezak tip..

Nisam ga zaboravila ni onda kada je rekao da nekada poželi otići i nikome se ne javiti, pa čak ni meni. Tada mi je bilo bitno da je nekada bio tu, da je postojao i da će postojati.
Nisam ga mogla zaboraviti ni onda kada je rekao da će mi se
vratiti samo zato jer nema kome. Tada mi je bilo važno spoznaja da me ima negdje u tvom životu, makar to bila prolazna faza.
Nisam ga mogla zaboraviti ni onda kada je otišao bez pozdrava, bez ikakve najave,jer tada je postojala nada da će me nazvati. Nazvat će me i reći će kako se vraća, molit će me da shvatim još jednu grešku koju je počinio nesvjesno. Sjetit će se moga lika i okrenuti dobro poznati broj, možda jer sam mu potreba, ili jer opet po ko zna koji put ima samo mene.
Nisam ga mogla zaboraviti ni onda kada je našao nekog novog putnika kroz svoje vijeme, niti onda kad je našao boljeg saučesnika za razgovor koji je trajao po cijelu noć. Noć je jedna, mi smo ih imali barem stotinu – rekoh sebi. Nisam ga zaboravila ni onda kada je rekao da sam ja najgora stvar koja mu se desila, rekoh sebi bitno je da je se desilo. Šta je meni jedna više ili manje uvreda od njega, moglo je biti gore. Moglo je ne daj Bože da ode, da se nikada ne vrati pa da slušam druge kako pričaju da je našao novog saputnika koji liječi njegove rane, njegove gluposti. Moglo je puno gore od jedne uvrede, zamisli da se vrati s nekim novim, da ga moram gledati, slušati njihov smijeh kako odjekuje ulicama kojim smo nekada mi zajedno hodali. Ili moglo je da me nazove kao  starog druga, pa da mi kaže kako je sretan s njom, i kako nikada nije bio sretniji. Nisam ga zaboravila ni onda kada je rekao da me nikada nije volio, i da je to bila prolazna stvar, jedan više promašaj.
Rekao je da odem, da se nikada više ne vratim i da zaboravim da je postojao. Nisam pristala, ostala sam gledati ga kako me uništava, i na svaku njegovu pobjedu sa njim sam slavila. Nisam ga zaboravila
niti onda kada je rekao da sam ja zadnja osoba koju bi mogao voljeti, ostala sam gledati samu sebe kako propadam. Volim te- rekoh. Ostajem- rekoh. Neću te pustiti- rekoh. Ne dam te nikome. – rekoh.
Objasnit ću ti par stvari, rekao je. Ti si bila izvstan način da ubijem vrijeme, zabavna si znaš. Ali pomalo i nestvarna. Nemoj me voljeti, odlazi, pusti me, i nemoj me čuvati. Ja sam tebe volio samo kad sam morao, nisam imao koga a trebao mi je neko, ja nisam ostao nikada kad si me trebala, i svaki put sam te puštao, i uvijek bih te rado prepustio. Zvao me, čula sam njegov smijeh sa nekom drugom,
pričao mi je o sreći s njom. Vidjela sam ga, držao ju je za ruku, uživala sam posmatrajući kako je sretan s nekim drugim. Ali zaborav neće da mi bude drug, neće njemu u inat. U inat ću te voljeti ovako sto vjekova, i moliću se za tvoju sreću i da tvoj smijeh odjekuje sve dok živim u ovom našem prokletom gradu, gdje mogu biti sigurna koliko si sretan. Ali znaš kada ću te zaboraviti ?
Kada mi dođeš i kažeš da se nikada ne sjetiš mene, a vidiš to je prosto nemoguće. Ne možeš mi to obećati, jer previše si sa mnom prošao da bi uspomene bacio i prosto ih se riješio.
Njih ćeš imati čitav život, kad nisi htio mene.


Ovdje svi o sebi, a ja najviše o tebi ..